Zaboravljeni pas u slavonskom selu: Sam, na lancu, bez zaklona i vode

Foto: Novogradiške njuške

Dok mnogi od nas svakodnevno putuju na posao ili terapije kroz pitoma slavonska sela, rijetki ostanu ravnodušni na prizore koji slamaju srce — psi zavezani na lancima, bez zaklona, bez osnovne brige, bez čovjeka.

Jedan od takvih prizora već mjesecima šuti o stvarnosti koju najradije ne bismo vidjeli. U zapuštenom dvorištu kuće u kojoj više nitko ne živi, ostavljen je pas. Sam, na lancu, bez zaštite od kiše, vjetra ili sunca. Njegovo postojanje ovisi o dobroti slučajnih prolaznika.

“Svaki dan kad idem na terapije u Lipik, stanem i nahranim ga. Kad me vidi, to je takva radost koju je teško riječima opisati. Skoči, rep maše, oči mu sjaje. Ali kad odem, ostaje sam. I opet nema nikoga,” ispričala nam je gospođa koja je odlučila stati na kraj njegovoj tihoj patnji — barem koliko je to u njenoj moći.

Pokušala je doznati ima li pas uopće vlasnika. Saznala je da je čovjek koji je živio na tom imanju preminuo prošle godine. Kuću je naslijedila rodbina koja, kažu mještani, dolazi tek povremeno. Tako pas vikende, a često i duže, provodi bez vode i hrane, prepušten sam sebi.

“Komunalnog redara sam zvala, ali ništa se nije poduzelo,” kaže ogorčeno. Zato je s nekoliko dobronamjernih ljudi organizirala da mu se očita mikročip (kojeg, kako doznajemo, ima), i napravila fotografije koje teško mogu ostaviti ravnodušnim.

“Ne možemo više od ovoga. Možemo mu donijeti hranu, vodu, dati koju lijepu riječ, ali on treba dom, ruke koje će ga zagrliti, život dostojan psa. Život koji nije vezan za lanac.”

Njegova priča nije usamljen slučaj. Svaki dan čitamo o sličnim sudbinama pasa kojima samo zajednički možemo pomoći.

Ovaj pas nije zahtjevan. Navikao je na skromne uvjete, ali njegovo srce žudi za toplinom doma. Za nekim tko će ga voljeti, šetati, pružiti mu ono što mu je sudbina uskratila — život kakav svaki pas zaslužuje.

Ako među vama ima netko tko bi ovom predivnom psu mogao pružiti dom i spasiti ga od samoće, javite se. Jer, kako kažu oni koji ga svakodnevno obilaze, toliko ljubavi i zahvalnosti u jednom psu rijetko se viđa.

Ne okrećimo glavu. Ovaj pas još uvijek čeka svoju priliku!

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)